Historijat

Prva srednja škola na području opštine Gornji Vakuf, danas Gornji Vakuf-Uskoplje, odlukom tadašnje Skupštine opštine Gornji Vakuf osnovana je u aprilu 1972. godine. Pod nazivom Srednjoškolski centar “Jura Mikulić” Gornji Vakuf radila je do početka ratnih dejstava 1992 godine. U tom periodu u Srednjoškolskom centru nastavu  je pohađalo prosječno 1.500 učenika i bilo zaposleno 80 do 90 radnika.

Uspješan dvadesetogodišnji rad i aktivnost škole prekinut je početkom rata u Bosni i Hercegovini. Uništena je stara školska zgrada i dio dograđene škole tako da je nastava morala biti obustavljena i potpuno prekinuta.

Prekid rada škole je trajao sve do obustave rata.

Učenici su ostali bez objekta, i iz tog razloga su prosvjetni i drugi radnici bošnjačke nacionalnosti ranije zajedničke srednje škole, nastojali da pokrenu aktivnost i rad škole još u gotovo  ratnim uslovima. Cilj je bio da se pokrene nastavni proces, i da se učenici okupe i spriječi daljnje gubljenje vremena za nastavak školovanja ratnih generacija učenika.

Sve aktivnosti su rađene uz saglasnost roditelja tako da je u gotovo porušenom gradu nađen prostor da se učenici smjeste i počnu sa nastavom.

Bez školske zgrade, u trgovačkim objektima, ugostiteljskim objektima, objektima Islamske zajednice u krugu od 2 km, nastava je počela sa radom 02.05.1994. godine.

Sredstvima općine, donacijama građana i uz veoma skromnu pomoć humanitarnih organizacija adaptirana je oštećena zgrada nekadašnjeg starog hotela, vlasništvo Trgovačkog preduzeća “Bratstvo” iz Gornjeg Vakufa. Nimalo uslovan prostor se počeo koristiti na zadovoljstvo učenika, njihovih roditelja i radnika ranije škole. U tom trenutku nije bilo važno što su učionice malene, neuslovne, prljave, sanitarije neuređene, neuređeno grijanje, učionice bez klupa i stolica, a pogotovo bez učila. Bilo je važno da su učenici na jednom mjestu i da se može organizovati nastava.

Radeći u neizdrživim uslovima obezbijedili smo da učenici počnu redovno pohađati nastavu, da mogu nastaviti dalje školovanje ili pokušaju naći zaposlenje u zemlji ili inostranstvu. Pokušavali smo da izmijenimo stanje, da se iznađe neko rješenje i riješe prostorni i drugi problemi. Radi toga smo upoznali sve nadležne organe i institucije, organe i pojedince sa stanjem i molili da se pokuša iznaći neko rješenje. Upravni odbor škole i rukovodstvo škole su na nizu sastanaka analizirali stanje i pokušavali da predlažu rješenja nadležnim institucijama. Dostavljali smo pisma, analize i predlagali rješenja  mnogim osobama lično. Među njima ističemo Tomasa Millera, ranijeg ambasadora SAD u BiH, Wolfganga Petricha, visokog predstavnika u BiH, Cllauda Kiffera, višeg savjetnika za obrazovanje u OHR-u i slično.

Duge prepiske su urodile plodom tako da su uslijedile posjete školi, međusobni dogovori na nivou opštine i kantona, kao i razgovori između dviju srednjih škola koje djeluju na ovom području.

Nakon dugih, teških, ali i konkretnih razgovora, dana 05.01.2001. godine uslijedilo je potpisivanje sporazuma o adaptaciji ranijeg objekta zgrade ranije zajedničke srednje škole. Međunarodna zajednica je obezbijedila inicijalnih 300.000$ za početak radova.