« »
Aid Gafić

Aid Gafić

URL web stranice:

Obavijest

O B A V I J E S T
 
Obavještavaju se učenici odjeljenja IV1  Opće Gimnazije  koji su polagali pismeni ispit iz bosanskog jezika i književnosti 01.06.2020. godine da su svi položili, odnosno da mogu pristupiti daljem polaganju maturskih ispita.
Učenici će moći vidjeti pojedinačne ocjene na oglasnoj ploči u holu škole prilikom dolaska na polaganje pismenog ispita iz engleskog jezika.
 
DIREKTOR ŠKOLE:
                                                                                      Selvedina Begović, dipl.ecc

Obavijest u povodu Ramazanskog bajrama

Obavještavamo učenike i zaposlenike škole da se online nastava neće izvoditi u ponedjeljak, 25.05.2020. godine zbog obilježavanja Ramazanskog bajrama. Online nastava se nastavlja u utorak, 26.05.2020. godine.

U nadi da ćete ovaj praznik provesti u miru i sreći, svim učenicima i zaposlenicima škole čestitamo Bajram. BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN.

Obavijest o prijavama za polaganje maturskih i završnih ispita

BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE  I HERCEGOVINE
SREDNJOBOSANSKI KANTON-KANTON SREDIŠNJA BOSNA
MJEŠOVITA SREDNJA ŠKOLA „GORNJI VAKUF“
GORNJI VAKUF-USKOPLJE

Datum: 15.05.2020. godine

O B A V I J E S T

Obavještavaju se učenici završnih razreda da će se prijave za polaganje maturskih i završnih ispita podnositi online na obrascima koje će vam proslijediti vaši razrednici u periodu od 18.05. do 22.05.2020. godine.

DIREKTOR ŠKOLE:
Selvedina Begović, dipl.ecc

DAN ŠKOLE: Učenici elektrotehničke škole izradili 3D reklamu

U sklopu obilježavanja Dana škole predstavljamo vam 3D reklamu koju je izradio Tarik Hozić, učenik elektrotehničke škole u koordinaciji sa profesorom Amerom Musom. Naša škola je ponosna na jedan od najsavremenijih laboratorija za elektrotehničku školu u ovoj regiji i iskreno se nadamo da će pandemija koronavirusa ubrzo okončati, te da će se učenici sa svojim profesorom ponovo moći okoristi prednostima ovog laboratorija u sticanju novih znanja.

DAN ŠKOLE: Čestitka direktorice Selvedine Begović

Dragi učenici/e, profesori/ce,

Kao i svake godine, još od 1994., u maju obilježavamo Dan škole.
Ovu godinu ćemo pamtiti po vanrednim okolnostima u kojima smo se zadesili i zbog kojih u školu niste kročili još od 12. marta, kada je standardni vid nastave stao. No, školu ne čine samo zidovi učionica i zbornice. Školu čine učenici, profesori, išarane stranice knjiga iz kojih učimo, prijateljstvo, zajedništvo kolektiva i još mnogo drugih faktora koji nisu i nikada neće stati. Školu čini graja i smijeh koji se prolama među učenicima, pa makar to bilo i na online pozivu. Matematika nije stala zbog prazne učionice, brojevi se i dalje sabiru u sveskama učenika u toplini njihovih domova. Svako u svojoj sobi, preko ekrana svoga uređaja, zajedno sabire nove uspomene iz školskih dana. Ocjene nisu stale, i dalje profesori pomno prate savladavanje gradiva.
Standardni vid nastave je stao, ali učenje nije. Učimo svakodnevno o online nastavi, o prilagođavanju i o strpljenju.
Mogu vam, ipak, reći da hodnici nestrpljivo čekaju da ponovo čuju galamu i smijeh, da svjedoče prijateljstvu, simpatijama i nervozi pred kontrolne, sve čemu trenutno svjedoče online alati. Školu činimo svi mi, pa iako je zgrada trenutno prazna, škola živi, i mi je slavimo dok živimo.

Sretan nam Dan MSŠ „Gornji Vakuf“!

Direktorica
Selvedina Begović

DAN ŠKOLE: Literarni rad na temu "Između straha i nade"

Povodom Dana škole objavljen je Konkurs za literarni rad na temu: „Između straha i nade“, a Aktiv profesora/ica bosanskog jezika za najbolji rad izabrao je rad učenice Melike Đambo.

IZMEĐU STRAHA I NADE

Prošlo je već mnogo vremena otkako pokušavam da zaspim. Teško je. San mi ne dolazi na oči. Svjesna sam da će sunce uskoro izaći  da nas obasja svojim zracima, ali i to mi je trenutno beskorisno. San ne dolazi.

Odjednom su se misli počele ispreplitati. Znam da nije umor u pitanju, ni neuzvraćena ljubav, ni nedovoljno naučena lekcija. Pokušavam da shvatim šta je to što me muči, šta se to dešava? Konkretan odgovor trenutno  ne mogu da nađem. Počinjem da razmišljam o svojim strahovima, o ljudskom nezadovoljstvu, o životu. Razmišljam o svojim željama, nadama. Propitujem sebe čega se ja zapravo plašim? Gubim se u mislima. Javlja se moj najveći neprijatelj. Strah. Toliko ima utjecaja na mene da se u pogubljenom stanju zapravo plašim svega. Razmišljam koja je svrha života kada ćemo jednog dana svi otići sa ovog svijeta. Da li je svima nama došao kraj? Da li je ta bolest, kako je već zovu koronom, presudna? Ako je kraj, šta treba da radim?

Da li ću ikada vidjeti svoje prijatelje iz škole, te da li ćemo se vratiti u svoje školske klupe, jer ovo već previše dugo traje? Ne umijem da izađem iz tog začaranog kruga, a silno bih željela. Pitanja se samo nižu a odgovori ne dolaze. Razmišljam da li i moji prijatelji imaju ista pitanja, ali ih ne izgovaraju glasno. Ustvari, možda svi moji bliski prijatelji ne razmišljaju o ovome, možda ih ne muče ista pitanja kao i mene. Da li je sa mnom sve u redu? Neprimjetno, jedna misao zamjenjuje drugu. Borba, koju vodim sama sa sobom, nikako da se smiri, da ohladi.

Svaki problem ima svoje rješenje a svaki korak vodi ka cilju. Na trenutak budem ljuta na sebe što dozvolih negativnim mislima da mi oduzmu veći dio noći. Konačno nakon tolike borbe, strah se povlači a nada izvire.

Ne treba sve gledati tako crno i misliti da je svemu došao kraj. Sigurna sam da svaki razuman čovjek ima neki cilj i nada se da će to ostvariti. Čemu se ja sada nadam? Adrenalin je toliko jako proradio da ni sama nisam bila svjesna čemu se ja sve nadam. Nadam se boljim stvarima ,boljem svemu. Nadam se nekim pozitivnim  vijestima o kraju epidemije, o konačnom završetku teške online škole. Jednostavno nadam se da će sve biti kao prije, odlazak u školu, druženje sa prijateljima, ispijanje kahvi. Fali mi to. Fale mi sva dešavanja iz škole. Bez obzira što imamo online školu i što se svi zalažemo i trudimo jednostavno nije to to. U školi se javlja posebna toplina, mada je tada bila sasvim neprimjetna. Sada te topline nema.

Misli mi se stalno prepliću i u svoj toj zbrci uspijevam da pronađem odgovore. Ti odgovori kao da se  sada nalaze na dlanu. Svi se mi moramo boriti s ličnim strahovima, moramo ih razumjeti i uvidjeti da su oni posljedica ružnih misli  i predstava, koje nas opsjedaju i otimaju se kontroli svijesti. Da bismo nadvladali strah, trebamo ukloniti i pobijediti dramatizaciju. Ne treba od muhe praviti slona niti svaku poteškoću i problem smatrati katastrofom. Nada je ta koja nas pokreće.

Prvi sunčevi zraci  polahko se uvlače u moju sobu. Svanulo je.

Ustajem poletna i razdragana. Ne pamtim da sam ovako odmorna ulazila u novi dan ni nakon prospavane cijele noći. Ta jedna neprospavana noć vrijedjela je više od mnogih sati sna. Noć koja mi je sasvim neočekivano usmjerila misli u novom pravcu, ka novom putu. Čovjek  je možda „malen“ i nemoćan, ali njegova nada i vjera ga čine većim i od samog kosmosa.

Autor:
Melika Đambo

Priključi se za RSS feed